U toj borbi, uz sve te “dobronamjerne” na glas izrečene misli okoline, mnogi posustaju. Razilaze se tražeći sreću pod nekim drugim krovom, u neka nova četiri zida. Ali ta rana uvijek jednako peče.
Kada prolaziš kroz neku životnu dramu, važno je da znaš da nisi sam. Život se ne raspada tek tako, jer postoje oni koji znaju da budu podrška. Tražeći upravo taj oslonac, Lole su došle na adresu Udruženja porodica sa problemom steriliteta “Bebe” iz Trebinja. Ovo je priča o njima, o ljubavi, o požrtvovanosti, o hrabrosti, o podršci…
Predsjednica Snežana Misita i sama se borila za potomstvo. Danas, kao majka dvoje djece, kaže da ništa nije nemoguće, da bi uvijek trebalo vjerovati i da se na kraju ove borbe svaka prolivena suza tuge isplati. Jer, dolaze suze radosnice.
Prije šest godina u ovom hercegovačkom gradu bilo je teško okupiti dovoljno bračnih parova koji bi činili Udruženje. Niko nije htio da javno kaže da ima problem sa sterilitetom. Kada su odlučili da o tome pričaju, jer to nije nikakva sramota, stidljivo su se okupile četiri žene i njihovi muževi. Sterilitet se krio kao mračna tajna, a svaki pokušaj da se o tome govori bio je tabu.
Ovako okupljeni, hrabro postaju “Bebe”, a sve više onih koji imaju problem javlja im se za pomoć, savjet i podršku. Tako je Istočna Hercegovina otvorila oči i pokazala razumijevanje.
“Prvih pola godine parovi su se ustručavali da nam se pridruže, čak i kad bi nas na ulici sretali, sklanjali su se u stranu. Kada su nam prišli, čuli smo njihove priče. Svaka je bila posebna i svaka nas je dirnula na svoj način”, priča Snežana i dodaje da se svaka završavala isto – bebe nema godinama.
Razumjeli su to, srećom, u lokalnoj zajednici koja danas ima sve više sluha za potrebe ljudi koji se bore protiv steriliteta.
“U našoj regiji se do prije šest godina radio mali broj analiza koje su potrebne u dijagnostici. Bili smo uporni pa smo uspjeli da obezbijedimo osnovne analize koje se danas rade u Opštoj bolnici Trebinje. Zahvaljujući podršci lokalne zajednice, privrednika, ljudi velikog srca, a prvenstveno “m:tela”, kao većinskog donatora, uspjeli smo nabaviti i histeroskop za trebinjsku bolnicu, tako da smo kompletirali svu dijagnostiku”, dodaje Snežana.
A sjeća se kako su hercegovački parovi u kombijima satima morali da putuju do Banjaluke kako bi obavili osnovne pretrage. I tako po ko zna koliko puta, jer se za uspostavljanje dijagnoze obavljaju desetine pregleda. Truckanje satima, vraćanje bez rezultata i neodustajanje!
Danas “Bebe” okupljaju 165 parova iz Istočne Hercegovine. Godinama su sticale povjerenje kod stručnjaka koji se bave problemom steriliteta pa je i put do izlječenja umnogome pojednostavljen.
“Bračnim parovima koji nam se obrate možemo pomoći savjetima i moralnom podrškom. Što se tiče finansijske pomoći, nismo u mogućnosti da izađemo u susret svima kojima je pomoć potrebna”, ističe Snežana i naglašava da je njihovim zalaganjem odobrena i druga vantjelesna oplodnja koju plaća Fond zdravstvenog osiguranja RS.
I to je, znaju oni koji su kroz ovo prošli, ogromna pomoć.
“Iskreno se nadamo i iščekujemo i usvajanje odluke o trećoj vantjelesnoj oplodnji na teret Republike, koja bi mnogo značila svima onima koji nisu uspjeli u prva dva pokušaja da se ostvare u ulozi roditelja”, govori Snežana o ciljevima i ističe da su u regionu besplatna najmanje tri pokušaja, dok Slovenija svojim građanima daje pravo na nevjerovatnih šest mogućnosti vantjelesne oplodnje.
Trud i rad “Beba” se vidi i u brojevima. Za šest godina rođeno je 68 novih stanovnika Republike Srpske. 68 majki osjetilo je najveću ljubav, 68 očeva danas ima osmijeh sreće na licu.
Znajte, sterilitet odavno nije tabu. nije sramota. Ne okrećite glavu od onih koji se protiv ovoga bore. Budite im podrška kako bi kroz tu borbu prošli hrabro, kako ne bi posustali. Budite dio divnog početka nekog novog života! Neka se bebe rađaju!
Izvor: Lola magazin
