Ne prođe mnogo vremena a da o nevesinjskoj Bolnici ne čujemo neku lijepu riječ. Ono sa čime posebno može biti ponosna ova zdravstvena ustanova je što najviše pohvala stiže od pacijenata. Njihovi utisci su puni zadovoljstva, a pored impresija o modernom zdanju najviše ističu stručnost i ljubaznost medicinskog osoblja.
Pismo zahvalnosti Nišićanke koja je nedavno boravila u nevesinjskoj Bolnici daje najljepšu sliku o ovoj ustanovi.
Nevesinjska bolnica − u korak s vremenom u pratnji ”staromodne” ljubaznosti
Svaki odlazak ljekaru nešto je što mi stvara nervozu, a svaka posjeta bolnici izaziva mučninu. I ne čudi onda što sam odlazak u Nevesinjsku bolnicu unaprijed etiketirala kao mučno moranje. Ono što je uslijedilo promijenilo je moju dosadašnju sliku o zdravstvenom sistemu na ovim prostorima i, mogu slobodno reći, vratilo vjeru u ljude.
Na ulasku u Nevesinje dočeka nas hladan i oštar vazduh, kao kontrast toplim i blagim Nevesinjcima. Čudno je, zaista, kako se u ovako malom gradu skupi toliko iskrene ljubaznosti, srdačnosti i gostoprimstva. Toliko duše. Sama zgrada bolnice iznenadila me je svojom veličinom − još jedna neobičnost u ovom gradu kontrasta. Unutrašnjost − potpuno nova i brižljivo čuvana i održavana od strane brzih i raspoloženih radnica. Umor vješto prikrivaju osmjesima. Do moje sobe uputiše me još ljubaznije i nasmijanije medicinske sestre. Odgovorile su na svako moje pitanje. Nije im bilo teško. Moji najbliži, koji su tu bili kao podrška, nisu mogli dalje od čekaonice. To me je rastužilo i na trenutak vratilo paniku suzbijenu uticajem prijatnog ambijenta i još prijatnijeg bolničkog osoblja, ali nije mi dugo trebalo da shvatim da je to još jedan u nizu kvaliteta ove ustanove: pridržavanje strogim pravilima u cilju što bolje brige o pacijentima. Ponovo sam imala pregršt pitanja i nijedno nije prošlo bez odgovora propraćenog riječima podrške.
A ljekari? Organizovani, spretni i stručni. Prijatan ton glasa, neoskrnavljen nervozom i nestrpljivošću. Obilazeći svakog pacijenta pojedinačno više puta na dan nude odgovore na sva izgovorena i neizgovorena pitanja. Spremni su da se našale, da potapšu po ramenu. Da pruže utjehu. Da vas tretiraju kao osobu čije probleme treba riješiti i čije strahove treba razumjeti, iako su se sličnih nagledali i naslušali u toj mjeri da bi vas lako mogli posmatrati kao broj. Ipak, niste im broj. Vi ste za njih ljudi, jer su oni Ljudi. Dajem sebi za pravo da prvo slovo u riječi Ljudi bude veliko kada o njima govorim.
Činjenica da sam u bolnicu stigla iz druge države nije ni namanje zasmetala njihovoj posvećenosti. Nakon mog povratka u Nikšić stigla je poruka od doktora koji me je primio u bolnicu, sa pitanjem kako se osjećam i kako napreduje oporavak. Vjerujte, tih par kratkih, uobičajenih riječi, nosilo je neizmjerno jak značaj −sliku o Nevesinju i Nevesinjskoj bolnici postavilo je u zlatni ram. Ljudi. Velikim slovom.
Zahvalna Nikšićanka,
Ana Gazdić
Izvor: Radio Nevesinje
